Vestibularni sustav (sustav za ravnotežu), kao što i sama riječ kaže, osigurava ravnotežu i osjećaj centra, što je ključno za mnoge vještine i mnoge dnevne aktivnosti. On je ključan kako bi uspješno koristili naše tijelo, predmete i svijet oko nas jer nam daje informaciju gdje se nalazimo (gdje je dolje, gdje je gore, gdje je lijevo, gdje je desno), da li stojimo, krećemo se (brzo ili sporo) i kuda se krećemo.
Primjerice, vestibularni sustav osigurava osjećaj gdje se ja nalazim u odnosu na silu gravitacije te gdje se nalazim u prostoru što je recimo ključno za posturu, koordinaciju lijeve i desne strane tijela, gornjeg i donjeg dijela tijela, glatke i točne pokrete očiju, okulomotoričku kontrolu (kontrole pokreta glave kako bi se osiguralo stabilno vidno polje) koja je opet ključna za fokus, praćenje i razlikovanje između predmeta, opreme, osoba te okoline (primjerice u školske djece za pisanje po ploči). Vestibularni sustav nam također daje informacije o orijentaciji u prostoru (spacijalna orijentacija) i smjeru kretanja, što je recimo bitno kod učenja pisanja i to smjera u koji pišemo ili smještamo slova unutar crta (ili bojamo unutar linija). Također, prostorna orijentacija nam je ključna u mnogim drugim aktivnostima, primjerice pri igranju na trbuščiću, odijevanju (što ide gore ili dolje, lijevo ili desno) ili pripremanju hrane (gdje staviti kuhaču kod kuhanja kako bi smanjili mogućnost prolijevanja pri prenošenju).
Vestibularni sustav sakuplja informacije sa više strana, informacije iz unutarnjeg uha, no isto tako i iza oka i posturalnih mišića. Možda bi ovako bilo lakše – zašto balerina ne padne u nesvjest kada radi piruetu. Zato što balerina gleda u jednu točku i uvjeri svoj mozak da u biti stoji (jednom davno jedna draga profesorica je rekla “Mozak je glup” – nije u biti, ali kužite što želim reći). Isto tako informacije iz vestibularnog sustava su bitne i za druge sustave, recimo povezan je s limbičkim sustavom koji je opet ključan za emocionalno dobrobit (regulaciju, emocije, pamćenje…), sa malim mozgom što je ključno poveznica sa vizualnim sutavom ali i proprioceptivnim sustavom. U biti u vezi s je …mnogima. Nije niti čudo da je dr Ayres navela da je “bitnije pomiriti se s majčicom zemljom (misleći na gravitaciju) nego sa vlastitom majkom.
I zato kada postoji problem on se reflektira na mnogo načina, daleko od onoga moje dijete se boji kretanja ili moje se dijete pretjerano kreće. Poteškoće mogu biti niski mišićni tonus (veza s malim mozgom i posturalnim mišićima), zadržavanje položaja na trbuhu (tummy time), sjedenje na miru za stolom (tijekom školskih zadataka, obroka ili igre), zadržavanju uspravnog stava tijekom sjedenja (bez “spavanja za stolom”), zadržavanju oka na zadatku unatoč onome što nam se dešava u okolini, nemogućnosti praćenja određenog zadatka dok se krećemo (paziti na prometne znakove na cesti), usvajanje lateralnosti (koja mi je ruka bitna za pisanje jedenje), prelaženje srednje linije i suradnja dviju ruku u različitim zadacima tijekom iste aktivnosti (držati papir dok pišem s drugom rukom), pisanje slova, brojki na ispravan način pisanje/crtanje s lijeva na desno, regulacija svojeg emocionalnog stanja, ….. Zato je potrebno više puta razmisliti što je cilj, što je uzrok i riješiti uzrok prije nego ispravljamo posljedicu.
Primjeri strategija koji se mogu koristiti:
* Primjeri i strategije za aktivnosti u razredu – Vestibularne aktivnosti
Literatura:
Mailloux, Z (2014). THE VESTIBULAR BILATERAL INTEGRATION PATTERN: A Unique Contribution to Sensory Integration Theory & Practice. SAISI Newsletter Vol 24 no 1.
Schaaf, R. C., Posatery Burke, J., Cohn, E. S., May-Benson, T. A., Schoen, S. A., Smith Roley, S., . . . Mailloux, Z. (2014). The Issue Is—The state of measurement in sensory integration. American Journal of Occupational Therapy, 68, e149–e153. http://dx.doi.org/10.5014/ajot.2014
