Zašto ne mogu sjediti na miru, zašto curim poput vode sa stolice, zašto se ljuljam, zašto ne pali kazna kod mene – i odgovori na mnoga druga pitanja

“Kada je djetetovo ponašanja posljedica poremećaja senzoričkog procesuiranja, kazna, uskraćivanje nagrade ili nagrada nikako ne djeluju kao motivator (Biel & Peske). Rečenica koju toliko puta zaboravimo iz temeljnog razloga jer kada dijete izgubi onu optimalnu razinu potrebnu za aktivnosti, učenje, istraživanje, kada se pojave one intenzivni osjećaji koje ne samo da, tako reći obuzmu dijete, već vrlo lako i mi sami kao roditelji, učitelji, odgajatelji, terapeuti bivamo uvučeni u taj emocionalni tornado.

Ono što se često dešava u svakodnevnom životu, na poslu, u našem domu, na igralištu je da često verbalno tražimo od osobe ili djeteta da promijeni svoje stanje regulacije – primjerice “nervozan si, smiri se”  ili “sjedni na miru, nemoj se vrpoljiti”. Iznimno je bitno uzeti u obzir činjenicu da je govor i komunikacija na jednoj mnogo višoj razini od samoregulacije.  Također, razmislite ako vas dijete od 4 godine pita “što je to voljeti” kako bi to objasnili? Stvar je u tome da se emocije vrlo teško opisuju riječima, a posebno one jake. A kada dijete zbog svojih senzoričkih različitosti i/ili poteškoća, obuzmu emocionalna stanja poput bijega/borbe/straha/blokade iznimno je teško, čak u biti nemoguće verbalno voditi dijete iz tog stanja. Gledajući realno, recimo da ste gladni ili možda žedni i da vam kažem pa sve je u redu, glad ne bi prestala.

Neurološki gledano govor se nalazi u segmentu viši intelektualnih funkcija, pogotovo u odnosu na samoregulaciju. Također, postoji različitosti između samoregulacije kao sposobnost prilagodbe svoga uma i tijela za postizanje i zadržavanje optimalne razine uzbuđenosti potrebne za izvedbu zadatka ili aktivnosti i samokontrole kao sposobnost inhibicije jakih impulsa (više možete pročitati više ovdje). Samokontrola u svojim temeljima zahtjeva samoregulaciju, ali se i ona nalazi na procesnim vještinama.

Svjesni smo činjenice da ono što primamo može svakako mijenjati našu razinu uzbuđenja. Recimo, ako smo nervozni i uzrojani i umijemo se, naše će se stanje promijeniti. Ili recimo ako smo jako umorni i stavimo žvakaču gumu u usta ili popijemo kiselu limunadu, naše će se stanje promijeniti. Na taj način možemo koristiti naše senzoričke sustave, odnosno možemo primijeniti senzoričke strategije i aktivnosti kako bi sebe doveli u stanje optimalne razine uzbuđenja. Ovo je jedan od osnovnih principa koji se koriste u ALERT program®. ALERT program® uključuje primjenu senzoričkih strategija, kognitivnih i bihevioralnih metoda kojima razvijamo komptencije djeteta u dostizanju primjerene razine uzbuđenja, adekvatne razine pažnje i koncentracije. Kroz program koji se sastoji od 1 satnih radionica koje su prilagođene djeci prema njihovim mogućnostima i problemima, djeca nauče prepoznati u kojem su stanju (pretjerano aktivan, aktivan, uspavan..), usvoje metode koje mogu koristiti kako bi se umirila ako su pretjerano aktivna, usmjerila ako su uspavana, i slično. Te strategije djeca mogu koristiti tijekom aktivnosti koje provode doma, u školi, na igralištu i u bilo kojoj drugoj situaciji. Program je namjenjen djeci predškolske, školske i adolescentske dobi, no lako se može prilagoditi i za odraslu populaciju.

Sensory Processing 101

Did you know that common behaviors that children exhibit may not be behaviors at all….they may be a cry for help.Learn more with this awesome resource: http://sensoryprocessing101.com/product/sensory-processing-101-print-book/

Posted by Lemon Lime Adventures on Sonntag, 30. April 2017

NAPOMENA: U slučaju da ste zainteresirani za sudjelovanje  radionicama ALERT programa® molimo da se prijavite na email info@artisincludum.hr
Podijelite nas: