Komunikacija je jedna od temeljnih ljudskih aktivnosti, i prava.
Koristimo komunikaciju kako bi iskazali svoje želje, osjećaje, misli, kako bi razmijenili informacije s drugima, kako bi se povezali.
Vještine komuniciranja omogućuju i osnažuju sposobnost (samo) zagovaranja te time stvaraju preduvjete za socijalnu inkluziju i okupacijsku pravednost (pravo na sudjelovanje u željenim i očekivanim dnevnim aktivnostima) posebno kod populacija koje rutinski doživljavaju socijalno isključenje.
Alternativni oblici komunikacije su sastavni dio našega života, unatoč tome mi često toga nismo svjesni.
Primjerice, kada želimo nekome zahvaliti 
što nas je propustio kroz vrata, naklonimo glavu, kada želimo dogovoriti sastanak 
napišemo kratku poruku koristeći emotikone 
putem komunikacijskih aplikacija ili kada usporimo automobilom jer smo došli do znaka koji pokazuje ograničenje brzine.
U svakodnevnom životu koristimo potpomognutu komunikaciju kako bi olakšali svakodnevnu komunikaciju, no s druge strane postoje osobe koje bez toga ne mogu učinkovito komunicirati.
Ako radite s djecom, mladima i odraslima s izazovima komuniakcije, vizualna komunikacija je alat koji može biti game changer za uspješnost terapije, rehabilitacije te uključenja u sve one aktivnosti koje osoba želi, treba i mora.
Učenje potpomognute komunikacije je učenje nove vještine, kao i u svemu u svojoj praksi mi to provodimo kroz aktivnosti. Zašto? Zato što nam se to pokazalo kao najbolja strategija za prijenos vještine u svakodnevni život.
Primjeri potpomognute komunikacije koje koristimo
