Igra i što sve bi terapeut (i roditelj, odgajatelj, učitelj) želio imati u svom #RuksakuVještina da bi mogao razvijati igru u djeteta

Igra se često smatra nebitnom ili nevažnom pa se posljedično i terapijski susreti koji izgledaju "jednostavno kao igra" smatraju nečim manje vrijednim. Nekako je uvriježeno mišljenje da je smislenije i učinkovitije da dijete recimo ponavlja određeni pokret nekoliko desetaka puta, sjedi mirno za stolom, radi, piše linije ili slova, slaže umetaljke ili pika sliku.

No ako krenemo detaljno objasniti roditeljima što radimo ili smo radili, onda se dešava onaj AHA trenutak, u kojem shvaćamo da ta jednostavna igra u kuhinji recimo imam puno dublji i dalekosežniji smisao

Jučer nam je na terapiju stigao jedan prekrasan školarac, koji je toliko uživao u senzomotoričkoj igri. Raspon njegovih emocija, intenzitet interakcija s terapeutkinjom, zainteresiranosti za drugačije načine kretanja je bio toliko bogat i toliko različit, da je netko gledao samo sekvence te interakcije ne bi baš lako zaključio dijagnozu zbog koje je došao niti poteškoće koje ima. Zato je #IGRA multipotentan alat kojime dijete dovedemo do momenta u kojem se osječa učinkovito, zadovoljno i uspješno.

Kako bi dijete uključili u igru, terapeutkinje moraju imati više različitih alata, metoda i uvjerenja u svom #RuksakuVještina. Primjerice kada imamo dijete kojemu je teško igrati se recimo zbog toga što ima dispraksiju ili razvojni koordinacijki poremećaj, njemu/njoj je teško prepoznati kako svoje tijelo, predmete, opremu ili osobe u okolini iskoristiti na učinkovit način, kako isplanirati sekvence igre i kako sve to provesti u dinamičkim, promjenjivim okolnostima. Nešto što bi djetetu urednog razvoja bilo toliko sponatno i jednostavmo, pogledati na koji se način netko igra, pronaći primjeren trenutak kako se uključiti u tu istu igru na primjeren način, kopirati drugog u igri i nadgoraditi ju, za prije navedeno dijete, ovo je ravno zanstvenoj fantastici. I zato se često dešava da u okolnostima u kojima se netko igra, dijete s dispraksijom može vrlo lako odustati, okrenuti se i otići raditi nešto što mu je poznato - vrtiti predmet, razgovarati s odraslima, bacati stvari ili jednostavno plakati sa strane.

Kada imamo terapeutkinju koja svojim glasom, licem, pokretima tijela pokazuje zaigranost, lakoću provedbe i zabavu, stvaramo otvoreni poziv djetetu i osnažujemo njegovu/njezinu motiviranost za uključenje u nešto novo, nepredvidljivo. Da bi do toga došli terapeut mora:

 METODE, STRATEGIJE I VJEŠTINE KOJE TREBA POSJEDOVATI TERAPEUT UČINCI KOJI SE MOGU OČEKIVATI KOD DJETETA
poznavati razvoj igre (i razvoj djeteta) nove ideje u igri
prepoznati na kojem se nivou igre dijete nalaziprelazak na višu razinu razumijevanja igre (i svih ostalih aktivnosti)
razumijeti potencijal kojeg oprema i predmeti te osobe imajukorištenje više predmet na njihov ili neki drugačiji način (npr štap može biti štap, olovka za pisanje, kuhača ili štaka) - stvaranje novih ideja
 razumijeti scenarij igre  prepoznavanje u kojem dijelu igre se nalazi dijete, da li dijete stvara "problem" koji želi riješiti i koliko je taj problem složen
METODE, STRATEGIJE I VJEŠTINE KOJE TREBA POSJEDOVATI TERAPEUTUČINCI KOJI SE MOGU OČEKIVATI KOD DJETETA
razumijeti kako kombinirati različite (senzoričke) informacije kako bi dijete osjetilo da one koje doživljava kao opasne mogu biti neopasne ( i obrnuto) ulazak u nove aktivnosti, koje je dijete izbjegavalo od straha, neugode koje su izazivale infromacije koje osigurava ta aktivnost
poznavati načine kako osnažiti određene (senzoričke) infromacije razumijevanje (svih) potencijala koje okolina osigurava
 METODE, STRATEGIJE I VJEŠTINE KOJE TREBA POSJEDOVATI TERAPEUTUČINCI KOJI SE MOGU OČEKIVATI KOD DJETETA 
razumijevanje upotrebe načine kako stvoriti senzorički bogatu igru kako bi dijete razumijelo svoje tijelo unaprijeđenje sheme tijela, percepcija odnosa tijela i njegovih dijelova, razumijevanje utjecaja gravitacije, percepcija tijela u prostoru, razumijevanje zvukova i njihovih prostronih odnosa
razumijevanje važnost i korištenje rješavanja problema od strane samog djeteta kroz dramatične i suptilne promjene okoline i konteksta snalaženje u novim situacijama, snalaženje u igri s vršnjacima
METODE, ALATI i VJEŠTINE KOJE TREBA IMATIUČINCI KOJI SE MOGU OČEKIVATI KOD DJETETA
 razumijeti važnost poticanja samostalnog odabira (primjerenih i poticajnih) aktivnosti i zadataka  samostalan odabir primjerenih i poticajnih aktivnosti i zadataka
 razumijeti načine reflektiranja i poticanja prepoznavanja svojih sposobnosti prepoznavanje uspjeha kojeg ima u provedbi aktivnosti
METODE, ALATI i VJEŠTINE KOJE TREBA IMATIUČINCI KOJI SE MOGU OČEKIVATI KOD DJETETA
 pripremiti prostor tako da dijete pozove na igru, zadržava u igri te potiče njegovu organizirano ponašanjeprepoznavanje važnih infromacija u okolini koje ga/ju mogu potaknuti da odabere željene aktivnosti, razumijevanja trenutaka kada stvarno treba pomoć i prepoznavanje načina koji ga/ju potiču da bude usmjerena (koncentiran/a) na aktivnsot
razumijeti načine kako pripremiti i dati strategije i preporuke prilagodbe doma, prostora ili učionice da utječu poticajno na djetetovu samoregulaciju, pažnju i koncentraciju, senzoričku percepciju, praksiju, osgrnaizaciju ponašanja imati poticajnu okolinu i osoba oko sebe

Ovo je samo mali uvid u sve vještine koje terapeut/kinja treba imati kako bi mogao prepoznati potencijal, pripremiti intervenciju koja je usmjerena na stvarne, životne izazove s kojima se suočava dijete ili obitelj.

Naša ljubav prema radnoterapijskoj profesiji pomaknula je granice naših promišljanja o tome kako i gdje bi usluge re/habilitacije trebale biti osigurane svima, tamo gdje se pravi život odvija.
linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram