{"id":1715,"date":"2018-05-17T10:44:36","date_gmt":"2018-05-17T08:44:36","guid":{"rendered":"https:\/\/artisincludum.hr\/staro\/?p=1715"},"modified":"2018-06-21T08:21:50","modified_gmt":"2018-06-21T06:21:50","slug":"dispraksija-ili-zasto-moje-dijete-ima-problem-s-izvedbom-i-ili-ucenjem-izvedbe-novih-aktivnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/artisincludum.hr\/staro\/?p=1715","title":{"rendered":"(dis)PRAKSIJA – ili za\u0161to moje dijete ima problem s izvedbom i\/ili u\u010denjem izvedbe novih aktivnosti"},"content":{"rendered":"

\"Image<\/p>\n

Sposobnosti praksije\u00a0poput imitacije, sekvencioniranja, konstrukcije sagledavamo kao vje\u0161tine izvedbe osobe. Okvir radnoterapijske prakse kategorizira praksiju u vje\u0161tine izvo\u0111enja aktivnosti, odnosno sposobnosti koje osoba demonstrira<\/em>\u00a0 (OTPF, 2014). Praksija je sposobnost spontanog sekvencioniranja i organiziranja pokreta na koordinirani na\u010din kako bi se izvr\u0161ili novi, nepoznati zadaci\u00a0(Roley, 2015). Ayres definira praksiju je kao sposobnost percepcije kako\u00a0upotrijebiti na\u0161e ruke i tijelo u ciljanim aktivnostima poput: igre s igra\u010dkama,\u00a0koriste\u0107i se predmetima, olovkom ili\u00a0\u017elicom, grade\u0107i strukture, toranj od\u00a0kocaka ili ku\u0107u, pospremaju\u0107i sobu ili sudjeluju\u0107i u brojnim okupacijama, odnosno na\u0161a temeljna sposobnost no\u0161enja sa\u00a0fizi\u010dkom okolinom na adaptivni na\u010din<\/em> (Ayres, 1985).\u00a0Prema Cermak i suradnicima kako bi dijete imalo uspje\u0161ne vje\u0161tine praksije potrebno je da ono dobro interpetira zaprimljene informacije te na temelju njih uobli\u010di internalnu motori\u010dku akciju (Ayres, Cermak, 2011). Iako se spominje rije\u010d motori\u010dki, praksija\u00a0nije sinonim za motori\u010dke sposobnosti (Roley, 2017) ve\u0107 kao \u0161to ju Ayres definira ona je\u00a0kognitivno perceptivna\u00a0funkcija (Ayers, 1985, Roley, 2017).<\/span><\/p>\n

Praksija obuhva\u0107a 3 segmenta:<\/p>\n

    \n
  1. Ideacija \u2013 imati ideju kako ne\u0161to provesti, kako ne\u0161to koristiti;<\/li>\n
  2. Motori\u010dko planiranje\u00a0 \u2013 isplanirati, postaviti odre\u0111ene povezane korake u primjeni vlastitog tijela ili njegovih segmenta kako bi izveli odre\u0111eni zadatak;<\/li>\n
  3. Izvedba \u2013 ili sposobnost uobli\u010davanja cijeline kako uz pomo\u0107 odre\u0111ene akcije izvesti odre\u0111eni zadatak, pri \u010demu se ne mora sagledavati samo motori\u010dka vje\u0161tina.<\/li>\n<\/ol>\n

    Praksija kao komponenta izvedbe mo\u017ee se vidjeti (i utjecati \u0107e) u mnogobrojnim aktivnostima (okupacijama) dnevnog \u017eivota, primjerice u malih beba klju\u010dna je za imitaciju gesta\/posture, kod puzanja klju\u010dna je za planiranje pokreta tijela u odnosu na prostor,\u00a0predmete i osobe, u male djece mo\u017ee se uo\u010diti u kompleksnost svakodnevne igre, kod \u0161kolaraca primjerice u savladavanju zadatka sekvencioniranjem, kod male djece u baratanju i kretivnosti u baratanju razli\u010ditim predmetima. Ovo su samo neke od aktivnosti i godi\u0161ta u kojima se mo\u017ee njena prisutnost mo\u017ee reprezentirati.<\/p>\n

    \"\"\u00a0\u00a0<\/p>\n

    Razvoj praksije prema Smith Roley, 2017<\/p>\n

    <\/a><\/p>\n

    Izvor: https:\/\/www.understood.org\/en\/learning-attention-issues\/signs-symptoms\/could-your-child-have\/checklist-signs-of-dyspraxia-at-different-ages<\/p>\n

    Sama Ayres je i uobli\u010dila Test senzori\u010dke integracije i praksije<\/a> kao metodologiju dijagnostike navedenih poreme\u0107aja, a istra\u017eivanja koja je provodila tijekom svog \u017eivota dokazala su pojavu obrazaca disfunkcije. Poreme\u0107aj praksije u smislu dispraksije kao takav nije naveden u DSM, no mo\u017ee ga se prona\u0107i u dijagnozi razvojnog koordinacijskog poreme\u0107aja (Ayres, 1989; Ayres, 2005; Ayres, Cermak, 2011)<\/p>\n

    <\/p>\n

    Ayres i njeni suradnici kategorizirali su izazove praksije na slijede\u0107i na\u010din:<\/p>\n