![\"\"](\"https:\/\/artisincludum.hr\/staro\/wp-content\/uploads\/2017\/08\/BabyHand-300x200.jpg\")
<\/p>\nNapisala: Terezija Ti\u0161ljar<\/p>\n
<\/p>\n
Razmi\u0161ljaju\u0107i o na\u010dinu na koji pisati o ovoj temi uvidjela sam da ukoliko pi\u0161em o vlastitom iskustvu ne mogu pisati kao stru\u010dnjak ve\u0107 kao kao osoba koja je odre\u0111ena svojim odgojem, kulturom, dosada\u0161njim iskustvima, afektivno\u0161\u0107u i svojom duhovno\u0161\u0107u.
\nAvantura je po\u010dela dva tjedna nakon ro\u0111enja moje najmla\u0111e od tri k\u0107eri kada su na vidjelo po\u010dele izlaziti njezine dijagnoze. Bila sam zate\u010dena situacijom u kojoj sam se na\u0161la, ali i usred borbe, da ovo dijete \u017eivi, jede i di\u0161e dan za danom. Gledaju\u0107i sve \u0161to se zbiva oko mene mogu re\u0107i da nisam razumijela apsolutno ni\u0161ta. Pitala sam se za\u0161to mi Bog ovo daje, \u0161to \u017eeli od mene i \u0161to \u0107e biti od ovoga djeteta… U ovim trenutcima previranja svoj mir sam na\u0161la u dvije konkretne \u010dinjenice koje sam do tada imala priliku iskusiti u svome \u017eivotu, a to su bile da me Bog ljubi i da me ne \u017eeli uni\u0161titi ovim doga\u0111ajem, iako ga ja svojim razumom ne mogu shvatiti. U kojem god smjeru da su moje misli lutale uvijek su se na kraju vra\u0107ale na ovo i u tome nalazile mir. Moja vjera i povjerenje bilo je na ku\u0161nji, ali bili su to dani u kojima se gradi pouzdanje.
\nMoja srednja k\u0107i imala je tada \u010detiri godine, a najstarija sedam, bio je drugi tjedan njezinog prvog razreda kada je dobila svoju drugu sestru. Ne moram niti govoriti kako smo narednih par godina \u017eivjeli po bolnicama. Slijede\u0107e \u010detiri godine svake godine imali smo po jednu operaciju. Ja sam uvijek bila sa djetetom u bolnici, a mno\u0161tvo napora ulo\u017eila sam i u u\u010denje i zada\u0107e s najstarijom k\u0107eri. Srednja k\u0107i dosta vremena je bila kao na nekoj margini doga\u0111aja. Imala sam veliku gri\u017enju savijesti \u0161to joj ne posve\u0107ujem dovoljno vremena i danas mogu re\u0107i kako mi fali njezino odrastanje od \u010detvrte do sedme godine \u017eivota. Ali to su doga\u0111aji koje smo tada \u017eivjeli. \u010cinjenica je da nas je \u201enajmanja\u201c sve promijenila. Postala sam svijesna da ona nije bila dana samo meni i mome mu\u017eu ve\u0107 cijeloj obitelji, familiji, susjedstvu, svojoj vrti\u0107koj grupi pa tako i svojim sestrama. I kao \u0161to su moj \u017eivot definirali mnogi doga\u0111aji moga vremena poput rata, uzbuna, pune ku\u0107e izbjeglica, bolesnog oca i drugih pote\u0161ko\u0107a koje su me formirale i oblikovale moju osobnost na jedan poseban i univerzalan na\u010din, tako i moju djecu ova \u010dinjenica \u0161to imaju sestru sa dodatnim izazovima oblikuje na jedinstven na\u010din kako bi mogli postati \u201ebolji\u201c ljudi.
\nIza nas su mnogi razgovori o ljubavi, pravednosti, mnoge \u201emetode\u201c kojima smo im poku\u0161ali pokazati da su nam vrijedni i neprocijenjivi.<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/artisincludum.hr\/staro\/wp-content\/uploads\/2017\/08\/cream-puffs-427181_1920-300x225.jpg\")
\nU trenucima njihovih kriza znali smo im uvoditi neke rituale koji bi im osiguravali \u201evrijeme za njih\u201c.
\nSje\u0107am se kako smo dvije godine za redom srednju k\u0107i dva puta tjedno vodili na krem\u0161nite izme\u0111u osnovne \u0161kole i glazbene, iako je imala vremena do\u0107i doma i ru\u010dati, jer je ovo bilo vrijeme u kojem smo ili suprug ili ja bili s njome jedan na jedan i imali vrijeme kada smo mogli \u010duti \u0161to ju mu\u010di o \u010demu razmi\u0161lja, kakve krize \u017eivi s prijateljicama u \u0161koli… Ovo je bilo neprocijenjivo vrijeme. Bilo je druga\u010dije nego doma, ona se osje\u0107ala pomalo posebno.
\nZanimljivo mi je da gotovo nikada ni jedna od starijih k\u0107eri nije bila ljubomorna na na\u0161u \u201eposebnu\u201c djevoj\u010dicu. Mislim da su u dubini srca uvijek znale da je mama u bolnici s onim tko je tada bolestan bilo to one ili njihova sestra. Uvijek su se vi\u0161e mjerile me\u0111usobno tj. da li sam ravnopravno rasporedila svoju pa\u017enju na njih dvije. Kako je srednja k\u0107i bila samostalna u \u0161koli znala mi je predbaciti kako sam sa starijom k\u0107eri puno vi\u0161e u\u010dila za \u0161kolu, nego s njom. Nakon toga ponovno je slijedio razgovor….
\nSje\u0107am se jednog razgovora o ljubavi u kojem sam tuma\u010dila svojoj k\u0107eri o tome kako ljubav nije kada roditelj ravnopravno dijeli svoje vrijeme na svu svoju djecu ve\u0107 kada dijeli koliko je kome potrebno. Razgovor u usporedbama puno je pomagao mojoj djeci. Kao primjer pri\u010dali smo o roditelju koji pravedno dijeli hranu svojoj djeci, svima je bilo jasno da roditelj svojoj bebi i djetetu od tri, dvanaest i sedamnaest godina ne daje jednaku koli\u010dinu hrane pa \u010dak niti istu hranu. Bebi treba mlijeko, velikima kruta hrana i u razli\u010ditoj koli\u010dini ovisno o fazi razvoja. Roditelj \u0107e ispravno postupiti samo ako \u0107e dati svakome \u0161to njemu treba. Sli\u010dna je stvar i sa u\u010denjem. S najstarijom sam k\u0107eri trebala satima u\u010diti jednu pjesmicu dok ju ne bi nau\u010dila napamet, a srednja je do\u0161la iz \u0161kole s osmijehom od uha do uha kako treba nau\u010diti pjesmicu napamet. Na moje pitanje koja je to pjesma, ona je stala i ponosno ju izrecitirala. Potom smo opet razgovarale o tome koliko je kome pomo\u0107i potrebno. Na roditelju je da ima oko koje vidi kome je koliko potreban. Znam da ni ja kao roditelj nisam idealna. Uvjerena sam da ve\u0107ina ljudi nastoji biti \u0161to bolji roditelj, ali da ne postoji niti jedan koji barem u ne\u010demu nije pogrije\u0161io. Svojoj djeci govorim da sam i ja samo \u010dovijek koji grije\u0161i iako u srcu imam \u017eelju pru\u017eiti im sve \u0161to im treba jer ih jako volim.
\nMoja su djeca isto kao i ja trebala pro\u0107i jednu vrstu prihva\u0107anja situacije. Mogu re\u0107i da ukoliko su djeca mla\u0111a, kao \u0161to su bila moja,ova faza nastupa malo kasnije nego kod roditelja, \u0161to i nije toliko lo\u0161e jer se do tada mi roditelji imamo vremena strukturirati.
\nKada odrastaju sa djecom s posebnim izazovima njima je prirodno da je to dijete takvo, ali u trenutku kada oni odlaze u kolektiv osobito u \u0161kolu po\u010dinju uspore\u0111ivati svoju sestru s mla\u0111im sestrama svojih prijatelja i postavljaju sebi, a potom i nama, pitanja poput onih da li \u0107e njihova sestra uvijek biti druga\u010dija, da li \u0107e ozdraviti, da li \u0107e se oni mo\u017eda razboliti… U svojim odgovorima poku\u0161avam im objasniti kako svi ljudi imaju \u017eivotne probleme razli\u010dite prirode i da ne postoji \u017eivot bez te\u0161ko\u0107a, ali da je od svih pote\u0161ko\u0107a na koju \u010dovjek mo\u017ee nai\u0107i u svome \u017eivotu najgora nutarnja praznina u kojoj se \u010dovjek ne osje\u0107a ljubljenim i kada u tom bezdanu svoje nutrine ne pronalazi nadu. Sve vanjske neda\u0107e \u017eivota poput financija, bolesti i sli\u010dnih pote\u0161ko\u0107a nisu ni\u0161ta u usporedbi s time. Oni su sami svjesni koliko radosti i veselja izvire iz njihove sestre, koliko osmijeha, ljubavi i topline ona ima za svakoga od nas iako mo\u017eda razumski ne spoznaje dubinu stvari. Mo\u017eda \u0107e netko na prvi pogled re\u0107i da su to prete\u0161ke teme za djecu, ali ja vidim da ih oni i te kako razumiju jer danas kada su u dobi od 11 i 14 godina one su ve\u0107 upoznale \u0161to zna\u010di kada se \u017eeli\u0161 svidjeti drugima, \u0161to zna\u010di strah od neuspjeha te koliko djeca mogu biti okrutna jedna prema drugima, ali i s druge strane koliko su ljubljeni od svoje sestre i svojih roditelja.<\/p>\n
![\"\"](\"https:\/\/artisincludum.hr\/staro\/wp-content\/uploads\/2017\/08\/sisters-300x199.jpg\")
\nPuno je toga \u0161to bi se jo\u0161 moglo nadodati od toga kako ju u\u010de pjevati, plesati, kako se igraju \u0161kole s njome, kako su mi desna ruka u svakodnevnim \u017eivotnim obvezama, ali i kako razvijaju pozitivnu sliku o sebi, kako su osjetljivi prema drugoj djeci s te\u0161ko\u0107ama, kako kroz na\u0161e nebrojene razgovore u\u010de razgovarati o svojim osje\u0107ajima, dilemama i dvojbama.<\/p>\n
![\"error\"](\"https:\/\/artisincludum.hr\/staro\/wp-content\/plugins\/ultimate-social-media-icons\/images\/follow_subscribe.png\")
<\/a><\/div>