Jutarnji kaos – ili zašto je tako teško odvesti dijete u školu/vrtić

 Jeste li ikada razmišljali zašto su jutarnje rutine sa malom (ili malo većom) djecom toliko veliki izazov? Zašto se dešavaju situacije “..još nisi oprao/la zube, pa rekla sam ti prije 10 minuta..”, “zašto ti treba toliko vremena da izađeš iz kuće/stana”.

Postoji mnogo web stranica sa savjetima kako savladati taj jutarnji kaos koji se vrlo vjerojatno dešava skoro u svakom domu sa djecom (recimo savjeti poput ovih). Neki od savjeta, koji ste sigurno isprobali su pripremite djetetovu odjeću i sve potrebe stvari tako da ih ne trebate tražiti ujutro, probudite se ranije, odradite neki od oblika meditacije i pripremite sebe, pa tek tada probudite djecu, naučite djecu neovisnosti u izvedbi dnevnih aktivnosti, pa se nećete toliko mučiti oko sve djece. Sve ste to napravili, no onda vam sat zazvoni, a vama treba još samo onih 5 minuta. Samo ste zatvorili oči i već je 7.20. I tada nastaje kaos.

Za sve ovo postoji razlog koji nije samo u djeci ili samo u odraslima, razlog je u svima nama. Kako rastemo, razvijamo sposobnost samoregulacije, a svaki od nas se razlikuje u stupnju do kojeg je razvijena. Recimo neki od nas smo više noćni tipovi, i jutra su za nas najteži dio dana. Usporeni smo, treba nam nekoliko kava i mir da bi podigli svoju razinu uzbuđenja (ALERTnost) na razinu potrebnu za savladavanje izazova poput pripreme djece za školu/vrtić, odrađivanje zadataka na poslu i slično. Nekima su jutra najbolji dio dana, uživamo u pogledu na sunce koje se rađa, no kada se vratimo sa posla i kada je potrebno odraditi još kućanske aktivnosti, dio posla koji nam je ostao, aktivnosti sa djecom, poput pisanja zadaća, savladavanja gradiva, najradije bi iskočili iz svoje kože.

Svi mi imamo različite razine uzbuđenja kroz dan, i ako ne prepoznamo svoje stanje ili stanje svoje djece suradnja će biti iznimno veliki izazov, toliko iscrpljujući da ujutro kada odradite pripremu za vrtić/školu/posao, kada odvedete dijete u vrtić/školu, i sebe na posao, imati ćete potrebu ponovno se vratiti u krevet i odmoriti se od svega toga. Ova različitost u razinama uzbuđenja između svih koji su uključeni u jutarnje (ili popodnevne) rutine je temelje nastanka ovakvih izazovnih situacija. Postoje 3 koraka kako se možemo lakše nositi:

  1. prepoznati vlastitu razinu uzbuđenja i aktiviteta –  Jeste li jutarnji ili večernji tip, jeste li “mirna” osoba ili ste više aktivni, je li vam treba dosta vremena da se pokrenete, ali kada se pokrenete onda možete dugo biti aktivni, ili možete odmah skočiti u akciju. Sve ovo Vam je potrebno kako bi mogli odrediti na kojoj razini vaš organizam funkcionira. Ako pogledate sliku koja označava različite razine funkcioniranja probajte se smjestiti u jednu od njih. Probajte to napraviti za jutarnje rutine, vaše rutine kroz dan ili večernje rutine
  2. odabrati strategije koje vam pomažu da dođete u adekvatnu razinu uzbuđenja – Kako bi odabrali strategiju za specifičnu za vašu situaciju i za točno za vas, kao prvo izuzetno je važno dobro poznavati senzoričke karakteristike/kvalitete osobe – što nam odgovara, volimo li recimo mirnu okolinu, u kojoj sami radimo nešto sjedeći, volimo li recimo hokej ili sportove koji uključuju mnogo sudaranja, udaranja, volimo li jako začinjenu hranu i pića, volimo li zagrliti drage osobe ili nam je to nešto što nam jako smeta. Svaki od nas ima svoje senzoričke preferencije te se prema tome i određuju aktivnosti koje su nam potrebne da se vratimo u optimalno stanje. Najbolji način kako utvrditi je provesti opsežnu evaluaciju utjecaja senzoričkog funkcioniranja na sudjelovanje u dnevnim okupacijama. Tada možete primijeniti neke od strategija koje vam mogu pomoći da dođete u optimalno stanje za učenje, rad, igru ili istraživanje. Neke od jednostavnijih tehnika koje možete koristiti možete pronaći u knjizi autorica Carol Kranowitz, Ellen Yack, Paula Aquilla i Shirley Sutton “Building Bridges Through Sensory Integration“.
  3. primijeniti korak 1. i korak 2. na svom djetetu/djeci – Savladavanje strategija na osobnoj razini, svakako vam može pomoći u prepoznavanju razine uzbuđenja i aktiviteta u kojima se nalazi vaše dijete. Neki od primjera strategija koje možete primijeniti sa svojim djetetom možete pronaći ovdje.

Savladavanje dnevnih rutina ponekad je iznimno izazovan posao (čini se mnogo zahtjevnijim od mnogih poslovnih zadataka), no svi smo svjesni kvaliteta i bogatstava koje nam uloga roditelja osigurava. A ono što je i što je potrebno uvijek znati, vi sa svojim mogućnostima i znanjima radite najbolje što možete u datom trenutku – sve ostalo je nevažno. A ponekad nam je svima potrebna podrška i savjet te se tada svakako treba okrenuti stručnjacima.

 

 

 

Literatura:

  • Fisher Ag, Murray EA, Bundy AC (2002). Sensory Integration: Theory and Practice. F. A. Davis Company
  • Smith Roley S, Blanche EI, Schaaf RC (2007). Understanding the Nature of Sensory Integration with divers populations. PRO-ED, Inc. Austin. Texas. USA
  • Williams, M.S., & Shellengerger, S. (1996). How does your engine run? A leader’s guide to the Alert Program for self-regulation. Albuquerque, NM: TherapyWorks, INC.

 

 

 

 

Podijelite nas:
error