Mogli bi danas na kavu 😉 – Utjecaj koji mogu imati svakodnevne aktivnosti na ravnotežu, životne uloge, zdravlje i dobrobit majki(i očeva) djece s teškoćama u razvoju

Razmislite jeste li danas popili kavu? Sa prijateljem/ljicom, sa dragom osobom, sa Vašom majkom/ocem, možda djetetom, možda poslovnim partnerom. Ja sam danas popila jednu kavu s prijateljicom dok smo se vozile na sastanak,  jednu kavu sa kolegicom poslijepodne uz poslovno – privatni razgovor i jednu virtualnu kavu. Svaka od njih je imala svoju svrhu i svaka je bila od iznimne važnosti. Kava (ili čaj) je napitak koji je omiljen, ako ne i nužan milijunima ljudi na svijetu.

Prema Stroebaeku, aktivnosti pijenja kave je od iznimno velike važnosti za socijalno i osobno dobrostanje pojedinca (Stroebaek, 2013). Oni koji piju kavu, imaju svoje rituale. Primjerice neki piju jutarnju kavu i ne razgovaraju dok je ne popiju. Na nekim radnim mjestima, ujutro se kuha kava koju svi čekaju i onda ju svi piju zajedno prije nego započne radni dan. Postoje one kave s nogu ili kave tijekom pauze kao i rehabilitirajuće kavu poslije posla.

Istraživanje provedeno od strane Weber i suradnika je ukazalo da pijenje kave na radnom mjestu, kao metoda odmora, može povećati produktivnost na radnom mjestu (Waber et al, 2010). Kava (ili čaj) i aktivnost pijenja (sami ili u društvu) osigurava oslobađanje od stresa, razvija okolinu i kontekst koji može pomoći u rješavanju problema koji uzrokuju stres (engleski coping strategies) te osigurava prostor za dobivanja socijalne podrške i razumijevanja (Stroebaek, 2013).

Vrijednost okupacije pijenja kave (ili čaja) osnažuje važnost informalne intervencije, razvoj partnerstva između uključenih osoba i poticanje i neubrzanog terapeutskog odnosa (Bhui et all, 2006). Zato se trudim popiti kavu sa roditeljima djece s teškoćama sa kojima radim. Aktivnost pijenja kave daje onaj neformalni oblik, prozor u svakodnevni život pojedinca koji osigurava da oni stvarni potencijali i stvarni izazovi dođu na svijetlo dana.  Sa druge strane gledajući iz perspektive roditelja djeteta s teškoćama (posebno roditelja njegovatelja), otići na kavu je izrazito bitno u svijetu u kojem kontinuirana podrška i pomoć te usmjerenost na njihove potrebe može biti mnogo više razvijena. Kava tada ima veliki značaj jer naime populacija roditelja  djece s teškoćama je u velikom riziku narušenog okupacijskog balans. Roditelji su često okupacijski deprivirani, što se definira kao stanje u kojem se pojedinac ne može uključiti u njemu značajne aktivnosti (okupacije) zbog razloga koji su izvan njegove kontrole. Recimo neki su roditelji zbog situacije odlučili napustiti njima bitne aktivnosti, poput odlaska na kavu sa nekim prijateljima, nastavka školovanja, bavljenja poslom kojim su se bavili prije nego su imali djecu, odlaska bilo gdje izvan kuće. Također, roditelji mogu biti u riziku okupacijske alijenacije koja se opisuje kao period prolongiranog isključenja, izolacije, osjećaja besmisla (Townsend & Wilcock, 2004, p. 80) radi ograničenog (ili natjeranog) sudjelovanja u okupacijama kojima se ne pridodaje smisao (Stadnyk et al., 2010; Wilcock, 2006). Na primjer, zbog potrebe odlaska na mnogobrojne terapije, roditelji potroše mnogo vremena na prijevoz sa mjesta na mjesto. Odlazak na terapije je jako bitan, ali prijevoz i vrijeme koje se na prijevoz utrošilo moglo je biti drugačije iskorišteno. I na kraju da ne govorimo o balansu u dnevnim aktivnostima (okupacijski balans).

Odlazak na kavu, kao jedna metodu nošenja sa svakodnevnim izazovima, sredstvo oslobađanja stresa (kojem smo svi izloženi a da ne govorimo o roditeljima djece s teškoćama (Sjena, 2014) i strategija razvijanja socijalnog kapitala (megućnosti socijalne podrške) svakako treba poticana jer sve suprotno može uzrokovati okupacijsku marginalizaciju, odnosno isključenje iz sudjelovanja u određenim aktivnostima na temelju “nevidljivih” normi ili očekivanja (Stadnyk et al., 2010; Townsend & Wilcock, 2004)).

I zato kao terapeut i kao mama, svakako ću preporučiti odlazak na kavu, jer kao radni terapeut znam da “sudjelovanje u važnim aktivnostima, pojedincu može osigurati unaprijeđenje zdravlja i dobrostanja”. A kako bi vidjeli jeste li u balansu svakako bi preporučili aplikaciju koju su razvile radne terapeutkinje sa Sveučilišta Salford.

Image result for occubuzz

 

Literatura:

Stroebaek, P. (2013). Let’s Have a Cup of Coffee! Coffee and Coping Communities at Work. Symbolic Interaction, 36(4), 381-397.

Hannam, D. (1997). More than a cup of tea: Meaning construction in an everyday occupation. Journal of Occupational Science, 4(2), 69-73.

Stadnyk, R., Townsend, E., & Wilcock, A. (2010). Occupational justice. In C. H. Christiansen & E. A. Townsend (Eds.), Introduction to occupation: The art and science of living (2nd ed., pp. 329 358). Upper Saddle River, NJ: Pearson Education.

Townsend, E., & Wilcock, A. (2004). Occupational justice and client-centered practice: A dialogue in progress. Canadian Journal of Occupational
Therapy, 71(2), 7587

Wilcock, A. A. (2006). An occupational perspective of health (2nd ed). Thorofare, NJ: Slack.

Podijelite nas:
error