Kratki uvod u dispraksiju

Iako se dispraksija često pojavljuje, čak i njen sam naziv stvara neodumicu. Pojedini autori govore o dispraksiji kao razvojnom koordinacijskom poremećaju (koji je i zaveden kao dijagnoza) dok neki smatraju da je to zasebni poremećaj. 

Kao radni terapeuti gledamo dispraksiju kao stanje koje stvara izazove u izvedbi mnogih aktivnosti dnevnog života. Naime, praksija je sposobnost cilju usmjerene upotrebe naših ruku i tijela u ciljanim aktivnostima poput: igranje igračkama; korištenje predmeta, olovke ili žlice; građenje struktura, tornja od kocaka ili kuće; pospremanje sobe; ili sudjelovanje u brojnim okupacijama (Ayres, 1985). Praksija se u biti svrstava u kognitivno perceptivne funkcije. Praksija je proces koji uključuje:

• konceptualizaciju ili ideaciju koja se smatra kognitivnom funkcijom koja djelomice ovisi o integraciji osjetilnih inputa i rezultirajućem znanju o mogućim tjelesnim radnjama (Ayres, 1985) - imati plan kako nešto učiniti
• motoričko planiranje - upotreba tijela kako bi ostvarili/dovršili zadatak
• izvršavanje motoričkog cilja ili motorička akcija - spajanje sekvenci aktivnosti u cjelinu kako bi ostvarili/dovršili cilj (ne misli se na motoričku vještinu već sposobnost određivanja hoće li ili neće određena akcija dovesti do ostvarenja cilja ili ga ostvariti)

 

Dispraksija i kako ju uočiti

Dispraksija Kako jasno identificirati izazove dispraksije Dispraksija

Istraživanja ukazuju da su kod 5 do 10 % školske djece pojavljuje dispraksija. Kada ona ograničava ili otežava sudjelovanje u aktivnostima dnevnom života tada provodimo opsežnu procjenu, postavljamo ciljeve i planiramo intervenciju. 

 Infografiku možete preuzeti ovdje

 

 

Kako jasno identificirati izazove dispraksije

Procjenu koju koristimo je Procjena senzoričke integracije i praksije – SIPT kojom možemo jasno prepoznati koji segment praksije odstupa. Više o opsežnoj procjeni možete pronaći ovdje, a informacije o SIPTu i odstupanjima senzoričke integracije možete pronaći ovdje. 

Procjena praksije u terapijskom prostoru/domu uključuje:

• procjenu igre
• evaluaciju planiranja pokreta tijela u odnosu na prostor, predmete i osobe 
• evaluaciju imitacije gesti/ posture
• način sekvencioniranje 
• kopiranje dizajna (predloška)  
• izradu konstrukcije
• reprezentacijsku upotrebu predmeta
• te kreativna upotreba predmeta.

 

Poteškoće praksije

Izazove praksije kategoriziramo na slijedeći način:

Ideacijska dispraksija Somatodispraksija Vizualna dispraksija uključujući konstrukciju Praksija na verbalni nalog (slušno) Ideacijska dispraksija

Ideacijska praksija je nova kategorija koja se pojavljuje u posljednjim istraživanjima u području terapije senzoričke integracije. Inače se obrazac ideacijske praksije pojavljuje u djece s somatosenzoričkom dispraksijom te vizualnom dispraksijom.

Ideacijsku dispraksiju možemo uočiti u svakodnevnom životu na način da dijete koje ju ima nema ideje što bi se moglo učiniti s nekim novim predmetom ili opremom, te ima izazove u interakciji s drugom djecom iste dobi. Dijete možda nema problema u poznatim aktivnostima i okolinama, no kada je novo tada se ili povlači, radi nešto poznato ili provodi repetitivne aktivnosti.

Somatodispraksija

Djeca s somatodispraksijom imaju poteškoće učenja novih vještina, posebno one akcije, zadatke i aktivnosti koje uključuju akciju utemeljenu na zaprimljenim taktilnim informacijama, primjerice odijevanje hlača (jer na temelju informacija u prstima, nozi može korigirati svoju akciju),  pranju zubi (jer imam osjećaj koji sam zub dotaknuo). Također u njih se uočavaju odstupanja u sportskih aktivnosti pogotovo onih koji uključuju imitaciju i poziciju tijela.  Najuočljiviji dio koji odstupa, svakako su vještine igre i zbog toga koristimo procjene igre da utvrdimo u kojem segmentu je poteškoća najznačajnija. Naime, njima je teško znati koji je potencijal određenog predmeta, opreme ili igračke (primjerice može biti kuhača, imaginarna olovka ili mač) kao i simbolička igra (igra pretvaranja.  

U somatodispraksiju svrstavamo i još dva oblika koji se mogu pojaviti unutar obrasca, no i kao odvojeni obrasci:

1. oralna dispraksija
2. posturalna dispraksija

Vizualna dispraksija uključujući konstrukciju

Kod djece s poteškoćama vizuodispraksije uočavamo poteškoće pisanja, bojanja ili crtanja. Također praćenje pisanih uputa, planova ili konstrukcija nečega im može biti izazov.  Djeca s ovim obrascem izbjegavaju puzzle, legače ili umetaljke. 

Planiranje zadatka, kao i vizualna percepcija im mogu biti problem

Praksija na verbalni nalog (slušno)

Poteškoće koje se često dešavaju kod djece koja imaju dispraksiju na verbalni nalog su da ona neuspješno interpretiraju verbalne upute (lingvističko procesuiranje) u planirane akcije (posturalne položaje). Kada dijete ima poteškoće u procesuiranju auditornog sustava, to znači da kada aktivnost uključuje zadatke koje joj netko izgovori/kaže, navedena aktivnost može djelovati uznemirujuće, ne motivirajuće, odnosno da reakcije na slušne informacije mogu odstupati od djece iste dobi. Također u situacijama u kojima postoji mnogo različitih auditornih informacija, te varijabilne auditorne informacije (park, škola, trgovački centar, igraonice) može se uočiti ometenost i neorganiziranost, sniženi kapacitet pažnje te izostanak usmjerenja na verbalno zadani zadatak.

Izazove praksije često prate i izazovi samoregulacije. Najčešće se to događa jer zbog nerazumijavanja okoline i konteksta u kojem se dijete nalazi, dijete često krivi sebe. Samoregulacija - Ruksak vještina

Aktivnosti koje terapeuti i roditelji koriste u svakodnevnom životu

Vođeno otkrivanje ili otkrivanje nečeg novog u nečem poznatom ili otkrivanje nečeg novog Zamišljanje mogućih aktivnosti  Rješavanje problema Stvaranje nove akcije Pretvaranje Vođeno otkrivanje ili otkrivanje nečeg novog u nečem poznatom ili otkrivanje nečeg novog

Otkrivanje nečeg novog u nečem poznatom ili otkrivanje nečeg što dijete još nije radilo uz stupnjevanu podršku može osigurati poticajni konetkst u kojem dijete prepoznaje svoje potencijale.

Sam Piaget (1970) napominje da je za proces potpunog razumijevanja ključno da dijete/osoba samostalno otkriva određenu aktivnost/zadatak. 

Primjer aktivnosti može biti slijedeći – učenje o zanimanjima kroz poligonski zadatak traženja predmeta koji su karakteristični za specifično zanimanje. Naime, samim zadatkom se pronalaze mali detalji, koji daju informacije o specifičnom zanimanju. U našem procesu spoznaje mi 

1. uočavamo smisao u informacijama koje nam dolaze 
2. povezujemo te informacije s prethodnim znanjima u jednu novu cijelinu.

Takav proces onda možemo koristiti u bilo kojoj situaciji koja je djetetu nova ili nepoznata.

Aktivnosti vođenog otkrivanja mogu uključivati slijedeće:

• Jedna po jedna stvar – u provedbi aktivnosti proticati provedbu jednog zadatka od ideje, njene implementacije, provjere do završavanja. Na taj način potičemo da je dijete usmjereno na ono što radi. Kao pripremu za navedeni korak možemo koristiti tehnike 5 prstiju 
• Pitajte nemojte reći – kroz poticanje pitanja koja su usmjerena na izazov pred djetetom (problem), potiču kritičko razmišljanja, osiguravaju usporedbe i kontrasta te uključuju izjave koje pojašnjavaju stvaramo primjerenu podlogu kako bi dijete osvijestilo što radi, uočilo sastavnice procesa (primjeri pitanja su Što trebaš učiniti? – ako želimo da dijete postavi cilj, Što se dogodilo taj put? – ako želimo da dijete provjeri kako i što je učinilo; zašto se to dogodilo? –
  ako želimo da dijete prepozna sastavnice provedbe; Što bi bilo primjerenije? – ako želimo da dijete usporedi; Da li je lakše……(upisati varijablu) kada… (primjer korištenja varijable? – ako želimo da dijete provjeri utjecaj određenih varijabli; Da li je tvoja strategija djelovala? – ako želimo da dijete evaluira izvedbu; Jesmo došli do cilj (onog što si planirao/planirala)? – ako želimo da dijete provjeri rezultat provedbe; Kako si to učinio? – ako želimo da dijete prezentira svoja znanja o zadatku.
• Poučite nemojte prilagođavati – ovisno o djetetu i njegovom tipu učenja (više o odabiru tipa učenja možete pogledati ovdje http://vark-learn.com/the-vark-questionnaire/) pri provedbi zadatka postupno osiguravajte informacije, kako bi se izbjeglo preplavljivanje djeteta informacijama te otkrivanje rješenja za vlastite teškoće u izvedbi zadataka umjesto pružanja gotovih rješenja (Bartolac, Jokić, 2014). Specifične tehnike koje možete koristiti su verbalne upute, usmjereno učenje, ruka na ruci, modeliranje, opis zadatka, strategije ili izvedbe, ispitivanje, poticanje, davanje napomenete strukturiranje okoliša za vježbu
• Učinite to očitim – kroz povratne informacije, pohvale, pozitivan odgovor i nagrade te strategije poput položaja tijela, modifikacije zadatka, osjeta pokreta, nadopune zadatka znanjem o zadatku, pažnji usmjerenoj na zadatak možemo osvijesti zadatak, njegove korake, potrebne vještine i ostalo.

Zamišljanje mogućih aktivnosti  Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo. Rješavanje problema Sadržaj kartice Stvaranje nove akcije

Poteškoće se često dešavaju kod djece koja imaju somatosenzoričku dispraksiju te vizuomotoričku disprkasiju. Mjera senzoričkog procesuiranja je odličan alat za identificiranje jer daje roditelje uvid u ideje koje dijete ima u svakodnevnom životu. Također igra nam služi kao odličan alat je vidimo načine na koje se dijete igre i u kolikoj mjeri to odstupa od očekivanog.

Pretvaranje

Pretvaranje nečeg nepostojećeg (imaginarna igra)

 Organiziranje Konstruiranje nečeg novog Pokretanje sebe u prostoru Dijeljenje s drugima, prenošenje znanja drugima   Organiziranje

Organiziranje prostora, predmeta, osoba u aktivnostima

Konstruiranje nečeg novog Sadržaj kartice Pokretanje sebe u prostoru Dijeljenje s drugima, prenošenje znanja drugima  Sadržaj kartice

Literatura

 

 

American Occupational Therapy Association. (2011). TIPS for living life to its fullest: Building play skills for healthy children and families. Retrieved from https://www.aota.org/~/media/Corporate/Files/AboutOT/consumers/Youth/Play/435Building%2Play%20Skills%20Tip%20Sheet%20Final.pdf 

American Occupational Therapy Association. (2013). Recess and play are vital to children’s mental wellness. Retrieved from HYPERLINK https://www.aota.org/Publications-News/ForTheMedia/PressReleases/2013/050713-Recess.aspx 

American Occupational Therapy Association. (2014). TIPS for living life to its fullest: Learning through play. Retrieved from https://www.aota.org/~/media/Corporate/Files/AboutOT/consumers/Youth/Play/Learning%20Through%20Play%20tip%20sheet.pdf [Google Scholar]

Ayres, A.J. Sensory integrative processes and neuropsychological learning disability. Learn. Disord. 1968, 3, 41–58.

Ayres, A.J. Developmental Dyspraxia and Adult-Onset Apraxia; Sensory Integration International: TorrAnce, CA, USA, 1985. 

Ayres, A.J.; Cermak, S. Ayres Dyspraxia Monograph 25th Anniversary Edition; Pediatric Therapy Network: Torrance, CA, USA, 2011.

Blanche, EI (2008). “Play in Children with Cerebral Palsy: Doing With—Not Doing To.” Play in Occupational Therapy for Children, pp. 375–393., doi:10.1016/b978-032302954-4.10015-7.

Dawson, D.R., McEwen, S. E., and Polatajko, H.J. (Eds.). (2017). Cognitive Orientation to daily Performance in Occupational Therapy. Bethesda, MD: AOTA Press.

Dunn, W (2002). Implementing a Sensory Processing Approach In School Practice. SCOTA Conference, Charleston, SC

Fink, N, Stagnitti K, Galvin J (2012). “Pretend Play of Children with Acquired Brain Injury: An Exploratory Study.” Developmental Neurorehabilitation, vol. 15, no. 5, pp. 336–342., doi:10.3109/17518423.2012.655798.

Fisher  Ag,  Murray EA, Bundy  AC  (1991). Sensory Integration: Theory and Practice. F. A. Davis Company

Greenspan SI, Wieder S (2004) Dijete s posebnim potrebama. Zagreb. Ostvarenje.

Kranowitz CS (2005). The Out od Sync Child, Recognizing and Coping with Sensory Processing Disorder, Revised and Updated Edition, Penguin Books Ltd.

Miller-Kuhaneck, Heather, et al. Activity Analysis, Creativity, and Playfulness in Pediatric Occupational Therapy: Making Play Just Right. Jones and Bartlett Publishers, 2010.

Morozini M (2015). Exploring the Engagement of Parents in the Co-Occupation of Parent-Child Play: An Occupational Science’s Perspective, International Journal of Prevention and Treatment, Vol. 4 No. 2A, 2015, pp. 11-28. doi: 10.5923/s.ijpt.201501.02.

Parham, L. D., & Fazio, L. (2008). Play in occupational therapy for children (2nd ed.). St. Louis, MO: Elsevier.

Polatajko, H.J., Mandich, A. (2004). Enabling Occupation in Children: The Cognitive Orientation to Daily Occupational Performance (CO-OP) Approach. Ottawa, Canada: CAOT Publications ACE.

Polatajko, H.J., Townsend, E.A., Craik, J. (2007). Canadian Model of Occupational Performance and Engagement (CMOP-E). U Townsend, E.A., H.J. Polatajko, (Eds.), Enabling Occupation II: Advancing an Occupational Therapy Vision of Health, Well-being & Justice through Occupation. Ottawa, ON: CAOT Publications ACE.

Pfeifer, Luzia Iara, Pacciulio AM, Dos Santos CA, Dos Santos JL (2011).. “Pretend Play of Children with Cerebral Palsy.” Physical & Occupational Therapy In Pediatrics, vol. 31, no. 4, pp. 390–402.

Smith Roley S, Blanche EI, Schaaf RC (2002). Understanding the Nature of Sensory Integration with divers populations. PRO-ED, Inc. Austin. Texas. USA 

 Schaaf RC, Mailloux Z (2015). Clinician’s guide for implementing  sensory integration ®. American Occupational Therapy Association Inc. USA Bethesda

United Nations Children’s Fund (UNICEF) (2018). Learning through play Strengthening learning through play in early childhood education programmes. New York: UNICEF Education Section, Programme Division

Yack E, Sutton S, Aquilla P (2003) Building Bridges through Sensory Integration. 2nd Edt. Sensory Resources https://www.parentingforbrain.com/benefits-play-learning-activities-early-childhood/#:~:text=Play%20helps%20children%20develop%20the,skills%20and%20future%20social%20roles.