Igra i Senzorička iskustva

Zaprimanje, obrada i primjereno korištenje senzornih informacija esencijalno je za razvoj, učenje, istraživanje. Različita senzorna iskustva djeci pružaju mogućnosti da se osvijeste što mogu učiniti sa svojim tijelom i okolinom u kojoj se nalaze, razviju vještine koje su im potrebne, postanu uspješna u odabranim aktivnostima.

Djeca su (trebala bi biti) mali istraživači koji kroz uključenje u nove aktivnosti, primjerene dobi, stječu nove spoznaje i uče o sebi i svijetu oko sebe.

Dr. A. Jean Ayres, radna terapeutkinja, je još 70 godina prošloga stoljeća naglašavala je važnost senzoričkih iskustava u igri i smislenim aktivnostima (okupacijama) koje onda potiču pojavu i incidenciju adaptivnih odgovora, odnosno razvijanje adaptivnih vještina i osposobljavaju djeteta za uporabu novih i korisnijih strategija u izazovima koje okružje postavlja na njega (adaptivnog ponašanja).

Kako bi potaknuli onaj unutrašnji poriv djeteta (intrinzična motivacija), koji je nužan da bi dijete aktivno sudjelovalo u aktivnosti, potrebno je odabrati aktivnosti koje dijete voli ili želi provoditi i koje su mu/joj točno pravi izazov (“just right challenge”). Odabir aktivnosti temeljimo na djeteotvim potrebama, recimo ako imamo dijete koje voli grublje aktivnosti ili recimo voli kretanje, bolje je početi s aktivnošću koja recimo uključuje skakanje, nošenje težih predmeta, poligonske zadatke, nego recimo sa aktivnošću koja uključuje sjedenje. To svakako ne znači da navedeno dijete neće moći ili trebati sjediti u aktivnosti, već samo da krećemo od aktivnosti koje su tom dijetetu potrebne. Probajte si zamilsiti da netko od vas traži da odradite neki zadatak, a vama se kruli u želudcu i vrti vam se od gladi.Naravno da ćete nešto prvo pojesti (čak i na brzinu) i onda odraditi zadatak. Isto je i s djecom.

Svjesni smo činjenice da igru za dijete možemo pronaći svugdje oko nas. Prema dr. Ayres, kombinacija uključenja u samostalno odabrane aktivnosti bogate taktilnim (dodir), proprioceptivnim (osjet položaja vlastitog tijela u prostoru) i vestibularnim (osjet kretanja) informacijama na način potreban specifičnom djetetu moge osigurati unaprjeđenje senzoričke integracije. Recimo park, dječje igralište može biti primjereno kao mjesto za nova iskustva. Neke od sprava mogu pružati jedan tip iskustava, dok druge kombinaciju iskustava (npr. tobogan može pružati vestibularna i proprioceptivna iskustva, ali i taktilna, njegova podloga je glatka i zatim završava recimo u pješčaniku koji je pruža taktilno iskustvo).

No, ponekad se desi da naš mozak ne zaprima, obrađuje, diskriminira, filtrira, određuje prioritete, koordinira, organizira i integrira sve senzorne ulaze, tada govorimo o disfunkcijama senzorne integracije, koje mogu utjecati na svakodnevno funkcioniranje. Radna terapeutkinja i neuroznanstvenica dr. A. Jean Ayres opisala je poremećaj senzorne integracije kao “prometni kaos ili gužvu” koji priječe određenim dijelovima mozga da na primjeren način zaprime i obrade senzorne informacije. Dr. Ayres je smatrala da taj “prometni kaos” (dezorganizirana integracija infomacija) može dovesti do neorganiziranog, neprilagođenog ponašanja (i poteškoa učenja).

Ako smatrate da vaše dijete ima problema sa obradom i korištenje senzoričkih informacija, ako ima problem senzoričke integracije ili senzoričkog procesuiranjaslobodno nam se javite na artisincludum@gmail.com za detaljnu evaluaciju.

Podijelite nas:
error