(dis)PRAKSIJA – ili zašto moje dijete ima problem s izvedbom i/ili učenjem izvedbe novih aktivnosti

Image may contain: text

Sposobnosti praksije poput imitacije, sekvencioniranja, konstrukcije sagledavamo kao vještine izvedbe osobe. Okvir radnoterapijske prakse kategorizira praksiju u vještine izvođenja aktivnosti, odnosno sposobnosti koje osoba demonstrira  (OTPF, 2014). Praksija je sposobnost spontanog sekvencioniranja i organiziranja pokreta na koordinirani način kako bi se izvršili novi, nepoznati zadaci (Roley, 2015). Ayres definira praksiju je kao sposobnost percepcije kako upotrijebiti naše ruke i tijelo u ciljanim aktivnostima poput: igre s igračkama, koristeći se predmetima, olovkom ili žlicom, gradeći strukture, toranj od kocaka ili kuću, pospremajući sobu ili sudjelujući u brojnim okupacijama, odnosno naša temeljna sposobnost nošenja sa fizičkom okolinom na adaptivni način (Ayres, 1985). Prema Cermak i suradnicima kako bi dijete imalo uspješne vještine praksije potrebno je da ono dobro interpetira zaprimljene informacije te na temelju njih uobliči internalnu motoričku akciju (Ayres, Cermak, 2011). Iako se spominje riječ motorički, praksija nije sinonim za motoričke sposobnosti (Roley, 2017) već kao što ju Ayres definira ona je kognitivno perceptivna funkcija (Ayers, 1985, Roley, 2017).

Praksija obuhvaća 3 segmenta:

  1. Ideacija – imati ideju kako nešto provesti, kako nešto koristiti;
  2. Motoričko planiranje  – isplanirati, postaviti određene povezane korake u primjeni vlastitog tijela ili njegovih segmenta kako bi izveli određeni zadatak;
  3. Izvedba – ili sposobnost uobličavanja cijeline kako uz pomoć određene akcije izvesti određeni zadatak, pri čemu se ne mora sagledavati samo motorička vještina.

Praksija kao komponenta izvedbe može se vidjeti (i utjecati će) u mnogobrojnim aktivnostima (okupacijama) dnevnog života, primjerice u malih beba ključna je za imitaciju gesta/posture, kod puzanja ključna je za planiranje pokreta tijela u odnosu na prostor, predmete i osobe, u male djece može se uočiti u kompleksnost svakodnevne igre, kod školaraca primjerice u savladavanju zadatka sekvencioniranjem, kod male djece u baratanju i kretivnosti u baratanju različitim predmetima. Ovo su samo neke od aktivnosti i godišta u kojima se može njena prisutnost može reprezentirati.

  

Razvoj praksije prema Smith Roley, 2017

Izvor: https://www.understood.org/en/learning-attention-issues/signs-symptoms/could-your-child-have/checklist-signs-of-dyspraxia-at-different-ages

Sama Ayres je i uobličila Test senzoričke integracije i praksije kao metodologiju dijagnostike navedenih poremećaja, a istraživanja koja je provodila tijekom svog života dokazala su pojavu obrazaca disfunkcije. Poremećaj praksije u smislu dispraksije kao takav nije naveden u DSM, no može ga se pronaći u dijagnozi razvojnog koordinacijskog poremećaja (Ayres, 1989; Ayres, 2005; Ayres, Cermak, 2011)

Ayres i njeni suradnici kategorizirali su izazove praksije na slijedeći način:

  • Somatopraksija,
  • Vizualna praksija,
  • Ideacijska praksija,
  • Praksija na verbalni nalog (Ayres, 1971; Ayres, 1972; Ayres, Cermak, 2011; Roley et all, 2015).

Strategije i metode koje se kroiste u djece kod kojih postoje izazovi na razini svakodnevnih aktivnosti uzrokovani dispraksijom uključuju:

  • primjenu pristupa Ayres senzoričke integracije;
  • perceptualno – motorički trening;
  • okupacijski usmjerene pristupe poput CO-OP pristupa koji osigurava osobi (djetetu) razvoj vještine u zadatku koje je dijete odabralo, razvoj kognitivnih strategija i prenošenje naučenih vještina i strategija u svakodnevni život (generalizacija)(Missuna i sur, 2001).

 

Literatura:

Ayres, A. J. (1971). Characteristics of types of sensory integrative dysfunction. American Journal of Occupational Therapy, 25, 329–334.

Ayres, A. J. (1972). Types of sensory integrative dysfunction among disabled learners. American Journal of Occupational Therapy, 26, 13–18.

Ayres, A. J. (1977). Cluster analyses of measures of sensory integration. American Journal of Occupational Therapy, 31, 362–366.

Ayres, A. J. (1989). The Sensory Integration and Praxis Tests manual. Los Angeles: Western Psychological Services.

Ayres, A. J. (2005). Sensory integration and the child. Los Angeles: Western Psychological Services.

Ayres, A. J., & Cermak, S. (2011). Ayres dyspraxia monograph. Torrance, CA: Pediatric Therapy Network.

Roley, S. (2017). Praksija. HURT – CLASI M1 tečaj – bilješke sa predavanja. Hrvatska udruga radnih terapeuta. Zagreb

Roley, S., Mailloux, Z., Parham, L., Schaaf, R., Lane, C., & Cermak, S. (2015). Sensory integration and praxis patterns in children with autism. The American Journal of Occupational Therapy : Official Publication of the American Occupational Therapy Association, 69(1), 6901220010.

The American Association of Occupational Therapy (2015). Occupational Therapy for Children and Youth Using Sensory Integration Theory and Methods in School-Based Practice. The American Journal of Occupational Therapy. Volume 69 (Supplement 3). Doi: http://ajot.aota.org/ on 09/30/2015 Terms of Use: http://AOTA.org/terms

The American Association of Occupational Therapy. 2017. Occupational Therapy Practice Framework: Domain and Process (3rd Edition). American Journal of Occupational Therapy. 68, S1-S48. doi:10.5014/ajot.2014.682006

https://www.understood.org/en/learning-attention-issues/signs-symptoms/could-your-child-have/checklist-signs-of-dyspraxia-at-different-ages

Podijelite nas: