Senzorička integracija – zašto je danas toliko popularna – Epizoda 1/5

Senzorička integracija, prema ICF-u (Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, nesposobnosti i zdravlja) je svrstana u područje tjelesnih struktura i funkcija . ICF je meni kao radnom terapeutu kvalitetniji način opisivanja stanja pojedinca uzrokovanog bolešću, stanjem jer ICF  pruža osnovu za procjenu funkcioniranja osobe te postoji preporuka za njeno komplementarno korištenje sa Međunarodnom klasifikacijom bolesti i srodnih zdravstvenih problema – MKB-10 (odnosno ona šifra koja stoji uz dijagnozu). Ova klasifikacija više odgovara jer govori o pojmovima kojima se bavimo u svom radu, o tjelesnim strukturama i funkcijama koje osiguravaju da naše tijelo “radi” (vještinama).  Zatim govori o aktivnosti i participaciji (sudjelovanju) koje objašnjavaju što ljudi rade i kako sudjeluju u svijetu u kojem jesu. I na kraju govori o kontekstu, koji uključuje okolinske i osobne faktore koji pomažu osobi da funkcionira onako kako želi, treba ili se očekuje. Čini li Vam se možda ovo primjereniji način sagledavanja osobe od dijagnoze, jer naime ako govorimo o djetetu na ovaj način gledamo djetetove snage i izazove te možemo bolje donijeti odluku što učiniti kako bi dijete bolje funkcioniralo. Ovdje možete pronaći nešto više o ICF, a mi vratimo se na temu – senzoričke integracije.

Ako znamo da iskustvo (pod time podrazumijevamo senzoričko iskustvo) utječe na razvoj i sazrijevanje mozga (Greenough, Black & Wallace, 1987), nije čudno što je jedna radna terapeutkinja još u 60 i 70 godinama prošlog stoljeća pretpostavila da ako postoji izazov u zaprimanju i obrađivanju (senzoričkih) informacija iz našega tijela i okoline tada svakako može doći i do poteškoća kako to tijelo/osoba funkcionira u svakodnevnom životu. Evo zamislite da imate jako veliku dioptriju, i recimo nemate naočale i dođete u školu u kojoj ja recimo radim i ja s vama pokušavam učiti pisanje, pišući po ploči – bili vi naučili pisati. Naravno da ne bi. E ta radna terapeutkinja je radila, sa među ostalim i školskom djecom, koja su imala poteškoće učenja te je pretpostavila da su njihove poteškoće učenja uzrokovane (među ostalim ) i  načinom kako oni zaprimaju i obrađuju senzoričke informacije. Da, radni terapeuti rade sa školskom djecom i rade u školama, a više o tome možete pronaći ovdje ili pročitati ovdje (kliknuti sliku ispod)

Ne znam jeste li primjetili da većina radnih terapeuta koja rade s djecom poznaje ovu radnu terapeutkinju? Ta radna terapeutkinja se zvala Dr A Jean Ayres i (kao i svi radni terapeuti) bila je jako posebna. Naime, ona je bila jedan od prvih radnih terapeuta koji je koristio praksu utemeljenu na dokazima (“evidence based practice”), provodila je sistematska istraživanja kako bi razvijala teoretske postavke senzoričke integracije, stvarala testove, opremu i intervencijske metode koje i danas koristimo te razvijala zajednicu ljudi koji će ova znanja prenositi i dalje. Ona sama kao dijete je imala određene teškoće u učenju (primjerice govori se da je njoj bilo lakše provoditi vizualne zadatke od praćenja verbalnih uputa). E sada, ono nešto što je nama hrvatskim radnim terapeutima blisko, nije bila priznata čak i unutar radnoterapijske zajednice, njen rad su kritizirali mnogi drugi stručnjaci, njenu teoriju su miješali sa mnogim drugim pristupima u radu i da teško je pronalazila financije za svoj rad – zvuči poznato jel da.

Ovdje možete pogledati film o Dr. A Jean Ayres koji je snimila dr Dr. Lucy Jane Miller.

Teoriju senzoričke integracije koju je započela razvijati Dr. A Jean Ayres,  danas se kategorizira na slijedeći način:

1. snoezellen® koji se koristi za osobe koja imaju umjerene ili teža mentalna oštećenja sa cilje promovorianja relaksacije, socijalne interakcije i/ili aktivnosti koje osiguravaju intenzivnu stimuaciju. Ovaj oblik bi se mogao sagledavati kao više pasivno zaprimanje senzoričkih informacija (Champagne, 2008). U ovu kategoriju možemo i svrstati pristupe poput  Wilbarger protokola ( protokol specifičnog načina četkanja, Wilbarger &
Wilbarger, 2002) i vestibularno-okulomotorni protokol
(Kawar, 2002).

 

2. Bundy zatim govori o senzorički utemeljenim strategijama (Bundy et al., 2002) poput  Alert Programa®, Zona regulacije®  te senzoričkih dijeta. U pravilu ovi pristupi koriste kognitivne strategije koje osiguravaju prepoznavanje vlastitog stanja i korištenje senzoričkih iskustava za njegovu promjenu u stanje koje će osigurati da možemo pratiti, učiti, odnosno raditi ono što želimo.

3. Ayres senzorička integracija® uključuje individualno dizajnirane senzomotoričke aktivnosti unutar konetksa igre na u obliku točno pravog izazova koje promoviraju adaptivne odgovre i potiču raazvoj funkcionalnih vještina kao temelja participacije u okupacijama (Ayres, 2005). Ayres senzorička integracija® prema Parham i suradnicima nužno uključuje (Parham i sur, 2007):

  • intervenciju koju provodi kvalificirani stručnjak, radni terapeut, fizioterapeut i/ili logoped koji je završio postprofesionalno usavršavanje za primjenu Ayres terapije senzoričke integracije® te primjenu i interpretaciju Testa senzoričke integracije i praksije;
  • intervencija je usmjerena na obitelj (ne samo na dijete) i postavljena na opsežnoj evaluaciji i interpretaciji utjecaja koje disfunkcija senzoričke integracije ima na djetetovo svakodnevno funkcioniranje;
  • terapija se provodi u prostoriji koja je specijalizirano opremljena te osigurava vestibularna, proprioceptivna i taktilna iskustva te iskstva praksije;
  • aktivnosti koje se provode relevantne su za obitelj i dijete, a bogate su vestibularnim, proprioceptivnim i taktilnim iskustva te pružaju mogućnosti za njihovu integraciju;
  • aktivnosti unaprijeđuju regulaciju emocija i stanja usmjerenosti na zadatak (koncentracije) što je ključno za procesu učenja;
  • aktivnosti unaprijeđuju optimalnu posturalnu kontrolu tijela, oralno motoričku, okulo-motoričku i bilateralno motoričku kontrolu što bi uključivalo kontrolu tijekom kretanja kroz prostor  i prilagođavanje posture kao odgovor promjena položaja tijela u odnosu na gravitaciju (jedan od razloga zašto postoje ljuljačke u prostoru);
  • aktivnosti unaprijeđuju praksiju, što uključuje i organizaciju aktivnosti  i sebe u vremenu i prostoru (kako provesti i što provesti, kako se igrati i slično);
  • strategije u intervenciji koji osiguravaju točno pravi izazov za dijete (“just-right challenge”);
  • mogućnost da dijete pokaže svaki puta sve složenije odgovore (adaptivno ponašanje) kao rezultat suočavanja sa promjenjivim i složenijim zahtjevima okoline;
  • mogućnost razvoja intrinzične motivacije za aktivnostima i igrom, odnosno želje i potrebe koja dolazi iznutra (od samog djeteta)
  • mogućnost stvaranja plana, pregovaranja o aktivnostima sa terapeutom čime se razvija partnerski odnos, povjerenje i poštovanje, s tim da terapeut kontinuirano odgovara kroz promjene (prilagodbe) zadatka, interakcije ili okoline temeljući se na djetetovim odgovorima
  • aktivnosti i uspjeh u njima su nagrada koju dijete prepoznaje (Parham i sur, 2007: Paarham i sur, 2011).

Danas je terapija senzoričke integracije iznimno popularna (Mailloux, Miller-Kuhaneck, 2014), posebice u populaciji djece s autističnim poremećajem (Autism speaks je 2014 godine naveo da je ovo 5 najčešći pristup koji se koristi u intervenciji, Autism Speaks, 2014).  No, tek kada intervencija osigurava sve gore navedeno možemo reći da se primjenjuje pristup Ayres senzorička integracija® i možemo očekivati rezultate o kojima istraživanja o primjeni Ayres senzorička integracija® govore.

Ovo bi bilo za sada, a kako u svim napetim serijama kažu…… To be continued…….

Literatura:

AOTA (2014). OCCUPATIONAL THERAPY PRACTICE
FRAMEWORK: Domain & Process 3rd Edition. The American Journal of Occupational Therapy. March/April 2014, Volume 68(Supplement 1). DOI: http://www.terapia-ocupacional.org.ar/wp-content/uploads/2014/05/3%C2%AA-Edicion-Marco-de-Trabajo-2013.pdf

Ayres, A. J. (2005). Sensory integration and the child, 25th anniversary edition. Los Angeles: Western Psychological Services.

Bundy, A. C., Lane, S., & Murray, E. A. (Eds.). (2002). Sensory integration: Theory and practice (2nd ed.). Philadelphia: F. A. Davis.

May-Benson, T., and R. Schaaf. “Ayres Sensory Integration®intervention.” In International Handbook of Occupational Therapy Interventions, Second Edition, 633-46. Springer International Publishing, 2015.

Mailloux, Zoe, and Heather Miller-Kuhaneck. “Evolution of a Theory: How Measurement Has Shaped Ayres Sensory Integration.” The American Journal of Occupational Therapy : Official Publication of the American Occupational Therapy Association 68, no. 5 (2014): 495-9.

Parham, L. D., Cohn, E. S., Spitzer, S., Koomar, J. A., Miller, L. J., Burke, J. P., et al. (2007). Fidelity in sensory integration intervention research. American Journal of Occupational Therapy, 61, 216–227.

Parham, L. Diane D., Susanne Smith S. Roley, Teresa A. A. May-Benson, Jane P. Koomar, Barbara C. Brett-Green, Janice P. J. Burke, Roseann C. Schaaf, Ellen S. Cohn, Zoe Mailloux, and Lucy J. Miller. (2011). “Development of a Fidelity Measure for Research on the Effectiveness of the Ayres Sensory Integration® Intervention.” American Journal of Occupational Therapy 65, no. 2: 133-42.

Schaaf, Roseann C, Teal W Benevides, Donna Kelly, and Zoe Mailloux-Maggio. “Occupational Therapy and Sensory Integration for Children with Autism: A Feasibility, Safety, Acceptability and Fidelity Study.” Autism 16, no. 3 (2012): 321-27.

Schaaf, Roseann, Rachel Dumont, Marian Arbesman, and Teresa May-Benson. (2018) “Efficacy of Occupational Therapy Using Ayres Sensory Integration®: A Systematic Review.” The American Journal of Occupational Therapy 72, no. 1 : 1-4A.

Wilbarger, J. L., & Wilbarger, P. L. (2002). Wilbarger approach to treating sensory defensiveness and clinical application of the sensory diet. Sections in alternative
and complementary programs for intervention, chapter 14. In A. C. Bundy, E. A. Murray, & S. J. Lane (Eds.), Sensory integration: Theory and practice (2nd ed., pp. 335–338). Philadelphia: F. A. Davis.

Williams, M., & Shellenberger, S. (1994). “How does your engine run?”: A leader’s guide to the Alert Program for Self-Regulation. Albuquerque, NM: TherapyWorks.

Poteškoća senzoričke integracije, praksije i senzoričke regulacije u dojenčadi i male djece

Poteškoće senzoričke integracije se mogu uočiti u svim razvojnim fazama, te u skladu s aktulanim istraživanjima rana intervencija, odnosno stvaranja okoline poticajne za nadilaženje izazova su ključni.

Znakovi i simptomi poteškoća senzoričke integracije, praksije i senzoričke regulacije u dojenčadi i male djece (©Roley, Crowley 2006; 2016)

Neke savjete možete pronaći priručniku za roditelje kojeg su pripremile naše stručnjakinje i kojeg možete preuzeti ovdje.

Interesantan video vezan uz znakove pretjerane stimulacije i poteškoće samoregulacije

Igra i Senzorička iskustva

Zaprimanje, obrada i primjereno korištenje senzornih informacija esencijalno je za razvoj, učenje, istraživanje. Različita senzorna iskustva djeci pružaju mogućnosti da se osvijeste što mogu učiniti sa svojim tijelom i okolinom u kojoj se nalaze, razviju vještine koje su im potrebne, postanu uspješna u odabranim aktivnostima.

Djeca su (trebala bi biti) mali istraživači koji kroz uključenje u nove aktivnosti, primjerene dobi, stječu nove spoznaje i uče o sebi i svijetu oko sebe.

Dr. A. Jean Ayres, radna terapeutkinja, je još 70 godina prošloga stoljeća naglašavala je važnost senzoričkih iskustava u igri i smislenim aktivnostima (okupacijama) koje onda potiču pojavu i incidenciju adaptivnih odgovora, odnosno razvijanje adaptivnih vještina i osposobljavaju djeteta za uporabu novih i korisnijih strategija u izazovima koje okružje postavlja na njega (adaptivnog ponašanja).

Kako bi potaknuli onaj unutrašnji poriv djeteta (intrinzična motivacija), koji je nužan da bi dijete aktivno sudjelovalo u aktivnosti, potrebno je odabrati aktivnosti koje dijete voli ili želi provoditi i koje su mu/joj točno pravi izazov (“just right challenge”). Odabir aktivnosti temeljimo na djeteotvim potrebama, recimo ako imamo dijete koje voli grublje aktivnosti ili recimo voli kretanje, bolje je početi s aktivnošću koja recimo uključuje skakanje, nošenje težih predmeta, poligonske zadatke, nego recimo sa aktivnošću koja uključuje sjedenje. To svakako ne znači da navedeno dijete neće moći ili trebati sjediti u aktivnosti, već samo da krećemo od aktivnosti koje su tom dijetetu potrebne. Probajte si zamilsiti da netko od vas traži da odradite neki zadatak, a vama se kruli u želudcu i vrti vam se od gladi.Naravno da ćete nešto prvo pojesti (čak i na brzinu) i onda odraditi zadatak. Isto je i s djecom.

Svjesni smo činjenice da igru za dijete možemo pronaći svugdje oko nas. Prema dr. Ayres, kombinacija uključenja u samostalno odabrane aktivnosti bogate taktilnim (dodir), proprioceptivnim (osjet položaja vlastitog tijela u prostoru) i vestibularnim (osjet kretanja) informacijama na način potreban specifičnom djetetu moge osigurati unaprjeđenje senzoričke integracije. Recimo park, dječje igralište može biti primjereno kao mjesto za nova iskustva. Neke od sprava mogu pružati jedan tip iskustava, dok druge kombinaciju iskustava (npr. tobogan može pružati vestibularna i proprioceptivna iskustva, ali i taktilna, njegova podloga je glatka i zatim završava recimo u pješčaniku koji je pruža taktilno iskustvo).

No, ponekad se desi da naš mozak ne zaprima, obrađuje, diskriminira, filtrira, određuje prioritete, koordinira, organizira i integrira sve senzorne ulaze, tada govorimo o disfunkcijama senzorne integracije, koje mogu utjecati na svakodnevno funkcioniranje. Radna terapeutkinja i neuroznanstvenica dr. A. Jean Ayres opisala je poremećaj senzorne integracije kao “prometni kaos ili gužvu” koji priječe određenim dijelovima mozga da na primjeren način zaprime i obrade senzorne informacije. Dr. Ayres je smatrala da taj “prometni kaos” (dezorganizirana integracija infomacija) može dovesti do neorganiziranog, neprilagođenog ponašanja (i poteškoa učenja).

Ako smatrate da vaše dijete ima problema sa obradom i korištenje senzoričkih informacija, ako ima problem senzoričke integracije ili senzoričkog procesuiranjaslobodno nam se javite na artisincludum@gmail.com za detaljnu evaluaciju.

Skip to content