Igradimo #GRAD – poRASTImo kroz IGRU unatoč što se mijenja zbog korone & trese od potresa

Jedna od naših #viRtualnihTerapeutkinja ja u stvarnom životu bila malo protresena #POTRESom, pa joj treba više vremena i motivacije kako pomogla našem timu napraviti novu 5. virtualnu #UČIonicu/ #IGRAonicu. U ovo vrijeme to je normalno, dozvolimo sebi prostor za podizanje u optimalnu razinu funkcioniranja. Ako Vam treba podrška u pronalaženju koncentracije za vaše aktivnosti, slobodno pogledajte upute koje možete preuzeti ovdje.

Dok se ne otvori naša 5. virtualna #UČIonicu/ #IGRAonicu nešto bi Vas zamolili. Naime, kao što znamo Zagreb je ranjen, njegove zgrade, ulice, krovovi ne izgledaju više kao ranije. Stvari se….recimo još uvijek ne znaju, no ono što mi možemo je napraviti ideje kako bi jedan idealan i prekrasan grad mogao izlgedati. Ideju za ovu aktivnost dao nam je arhitektonski ured iz Velike Britanije Foster + Partners #architecturefromhome

Za ovu aktivnost će vam:

  • Papir
  • Pisač
  • Škare
  • Ljepilo
  • Nekoliko štapića za koktel

Upute za svaku aktivnost su slijedeće

Neboder

Upute za izradu

  1. Formu za neboder koja se nalazi ovdje isprintajte (može onoliko puta koliko blokova zgrade želite imati)
  2. Prerežite duž crvenih linija.
  3. Savijte duž plavih linija.
  4. Zalijepite presavijene dijelove kako bi napravili 3D oblik.
  5. Napravite više blokova sa svakom predloškom.
  6. Složite svoje blokove kako biste stvorili neboder.
  7. Obavezno dodajte puno malih stabala da vašu zgradu učinite lijepom i zelenom.
  8. Ne zaboravite poslati fotografiju svojih kreacija
     

Zgrade

Upute za izradu

  1. Formu za zgrade koja se nalazi ovdje isprintajte
  2. Prerežite duž crvenih linija.
  3. Savijte duž plavih linija.
  4. Zalijepite presavijene dijelove kako bi napravili 3D oblik.
  5. Stvorite svoj mali grad s različitim blokovima.
  6. Ne zaboravite smjestiti svoju malu kuću.

Izvor:

Categories: artisincludum igra škola

Praksija – znam što želim, gdje želim, kako želim, što ću koristiti i kako ću to provesti

U posljednje vrijeme se dosta govori o praksiji, izazovima praksije te na koji način utječu na svakodnevno funkcioniranje. Praksija dolazi iz latinske riječi “raditi, provoditi”, no njen opis je daleko od te dvije riječi. Prema Ayres, praksija je neuorloški proces kroz koji kognicija usmjerava motoričke akcije (Ayres, 1985). Laički rečeno, praksija uključuje stvaranje ideje što želim raditi (ideacija), zatim planiranje onoga što želim raditi (motorička organizacija ili motoričko planiranje), provođenje planirane akcije (izvedba) i sposobnosti refleksije na temelju dobivenih informacija kako bi u budućnosti prilagodio izvedbu (feedback i feedforward mehanizam).

Zbog svega navedenog dijelimo slijedeće praksiju dijelimo na slijedeće sastavnice:

  • IDEACIJU koja podrazumijeva stvaranje ideje što želim raditi i što mogu koristiti u okolini da bi to napravio za što mi je svakako potrebno prepoznavanje potencijala koje okolin i predmeti u njoj imaju, osvještenost koji su moji potencijali i gdje sam ja;
  • MOTORIČKO PLANIRANJE koje uključuje stvaranje plana akcije za što je potrebna kvalitetna svjesnost sebe (shema tijela) i svjesnost gdje se tijelo nalazi u prostoru u specifičnom vremenu (tjelesna osvještenost), zatim kognitivna sposobnost razumijevanja akcija i predmeta u okolini, poput posjedovanja dobre bilateralne integracije radi glatke izvedbe pokreta, vještina rješavanja problema kako bi u budućnosti ispravili/prilagodili naše pokrete. Motoričko planiranje je povezano s novim motoričkim akcijama koje s vremenom postanu reflektivne i manje nove, te tada ne trebaju centralne mehanizme kontrole za izvedbu, primjerice kod hodanje, hvatovi i sl.
  • IZVOĐENJE koje obuhvaća provedbu planirane ideje.
  • FEEDBACK i FEEDFORWARD mehanizmi koji osiguravaju dodatne informacija kako bi se dalje (u budućnosti) sudjelovalo u aktivnosti.

Praksija se u biti razlikuje od motoričke vještine, jer uključuje više različitih funkcija, tako da je složenija. Ona povezuje motoričke i senzoričke vještine sa kognitivnim i procesnim vještinama. Praksija je zato temelj za nošenje s fizičkom okolinom na adaptivan način. Ključni elementi koji su potrebni za praksiju su SHEMA TIJELA i INTERNALNE MAPE, odnosno nesvjesne mape tijela i pokreta koje su pohranjene u našem mozgu (senzoričke i motoričke) koje su razvijene vremenom kroz ponavaljanje akcija.

Istraživanje okoline kroz funkcionalne aktivnosti koje imaju svrhu (namjeru), koriste ideaciju, stvaraju motoričke planove, izvode aktivnosti, osiguravaju aktivaciju feedback i feedforward sveze, temelj je za razvoj praksije. Predmeti koje koristimo u određenoj akciji i okolina ima kvalitete koje nas “pozivaju” da se uključimo u nju, no za to moramo imati motorički potencijal, i zbog toga u djece s motoričkim poremećajima postoji odstupanje u praksiji. Praksija je ta koja izaziva adaptivne odgovore, što je još dr Ayers spomenula.

Prema Ayres, deficit praksije je RAZVOJNA DISPRAKSIJA, koja se javlja se u ranoj dobi ine mora biti povezana s ozljedama i promjenama mozga. Obuhvaća poteškoće učenja novih motoričkih akcija i generaliziranju akcija, problem planiranja i organiziranja. Kod dispraksičnog dijeteta može postojati učenje novi specifične akcije kroz ponavljanje i izvedbu, no izostaje mogućnost generalizacije sposobnosti na nepoznate akcije (Ayers, 1979). Disfunkcije praksije prema istraživanjima koja su provedena korištenje Testa senzoričke integracije i praksije (The Sensory Integration and Praxis Tests – SIPT) su:

  • ideacijska praksija;
  • vizualna praksija;
  • praksija na verbalan nalog;
  • somatopraksija.

Funkcionalni izazovi koje se očituju u svakodnevnom životu, a posljedica su poteškoća praksije:

  • izazovi u dostizanju razvojnih miljokaza,
  • izazovi u inicijaciji akcija i aktivnosti – stvaranje ideje u svakodnevnom životu, u bazičnim aktivnostima (odijevanje, hranjenje, kretanje i sl), igri i socijalnoj participaciji
  • poteškoće pri izvođenju, poput koordiniranja obje ruke zajedno (vezivanje vezica), poteškoće na tjelesnom odgoju, pretjerano kretanje
  • poteškoće pri korištenju prostora i vremena, primjerice koji se može uočiti kroz djetetovo korištenje samo određenog dijela prostora, stola, torbe i sl, poteškoće organiziranja u vremenu;
  • poteškoće pri korištenje predmeta koje koristimo u svakodnevnom životu, posebno zadaci koji zahtjevaju spretnost šake, slaganje puzzli, pisanje, korištenje pribora za jelo, četkice za zube, odjeće, igračaka i sl.
  • poteškoće u interakciji s predmetima u aktivnosti, okolinom i osobama u okolini, primjerice neuroednost pri jelu, poteškoće u vožnji bicikla, poteškoće u stvaranju odnosa sa vršnjacima
  • poteškoće propoznavanja kvalitete konteksta u kojem se provodi akcija (engl. affordances) te posljedično vrlo jednostavno korištenje sebe, predmeta, osoba i okoline, primjerice poteškoće simboličke igre.

Kada govorimo o intervencijskim strategijama u radu s djecom s teškoćama praksije tada se svakako potrebno usmjeriti na funkcionalne ciljeve relevantne za dijete, obitelj i njihovu okolinu, te primjerice možemo raditi na svjesnosti tijela, procesuiranju informacija iz tijela ili okoline, rješavanju problema, stvaranju i interakcijama, organizaciji vremena i prostora, predviđanju budućih akcijskih sekvenci, prilagođavanju na nepredviđeno, planiranju akcija, sekvencioniranju i komuniciranju o onome što se dogodilo. Pristupi koji se u radu mogu koristiti su:

  • Ayres pristup senzoričke integracije
  • CO-OP pristup
  • terapija igrom, pristup “Učim se igrati” prema Stagnitti

Categories: artisincludum igra

Tea with an OT – Čajanka s radnim terapeutom – #AutismAwerness

U 2019. godini započeli smo sa provedbom strategija i metoda usmjerenih na osnaživanje roditelja djece koja imaju izazove u izvedbi svakodnevnih aktivnosti. Jedna od aktivnosti je i naš #RuksakVještina čija prva serija je završila ovaj vikend. Kako su roditelji izrazili želju za nastavkom radionica, pokrenuti ćemo novu seriju #RuksakaVještina uz povremene susrete s stručnjacima radnim terapeutima #TeaWithAnOT .

Prvi susret organiziramo s našom dragom kolegicom Shay McAtee. Shay je godinama radila s dr Ayres te je nastavila dijeliti svoje znanja i vještine u radu s djecom. Jedna od njoj dragih okupacija je i fotografiranje te njene slike koje imaju za cilj povećati svjesnosti o potencijalima djece koja nose dijagnozu autističnog spektra.

Više o tome možete pogledati ovdje – http://www.shaymcatee.com/the-spirit-within.html . S Shay ćemo razgovarati o različitostima uzrokovanim poremećajima senzoričke integracije, strategijama i tehnikama koje su dokazano isplative (za dijete, obitelj i zajednicu), igri i njenoj važnosti…Pridružite nam se na prvoj Čajanki s radnim terapeutkinjama – Sašom Radić i Shay McAtee

Prijava na #TeaWIthAnOT je dostupna ovdje – https://forms.gle/wCDjS1Zk3fYiwyiJ9

Vrijeme održavanja – Četvrtak, 25. travnja 2019. u 18:00 – 20:00

Mjesto održavanja – aRTisINCLudum, Vukomerec 45

Categories: artisincludum

Igra i Senzorička iskustva

Zaprimanje, obrada i primjereno korištenje senzornih informacija esencijalno je za razvoj, učenje, istraživanje. Različita senzorna iskustva djeci pružaju mogućnosti da se osvijeste što mogu učiniti sa svojim tijelom i okolinom u kojoj se nalaze, razviju vještine koje su im potrebne, postanu uspješna u odabranim aktivnostima.

Djeca su (trebala bi biti) mali istraživači koji kroz uključenje u nove aktivnosti, primjerene dobi, stječu nove spoznaje i uče o sebi i svijetu oko sebe.

Dr. A. Jean Ayres, radna terapeutkinja, je još 70 godina prošloga stoljeća naglašavala je važnost senzoričkih iskustava u igri i smislenim aktivnostima (okupacijama) koje onda potiču pojavu i incidenciju adaptivnih odgovora, odnosno razvijanje adaptivnih vještina i osposobljavaju djeteta za uporabu novih i korisnijih strategija u izazovima koje okružje postavlja na njega (adaptivnog ponašanja).

Kako bi potaknuli onaj unutrašnji poriv djeteta (intrinzična motivacija), koji je nužan da bi dijete aktivno sudjelovalo u aktivnosti, potrebno je odabrati aktivnosti koje dijete voli ili želi provoditi i koje su mu/joj točno pravi izazov (“just right challenge”). Odabir aktivnosti temeljimo na djeteotvim potrebama, recimo ako imamo dijete koje voli grublje aktivnosti ili recimo voli kretanje, bolje je početi s aktivnošću koja recimo uključuje skakanje, nošenje težih predmeta, poligonske zadatke, nego recimo sa aktivnošću koja uključuje sjedenje. To svakako ne znači da navedeno dijete neće moći ili trebati sjediti u aktivnosti, već samo da krećemo od aktivnosti koje su tom dijetetu potrebne. Probajte si zamilsiti da netko od vas traži da odradite neki zadatak, a vama se kruli u želudcu i vrti vam se od gladi.Naravno da ćete nešto prvo pojesti (čak i na brzinu) i onda odraditi zadatak. Isto je i s djecom.

Svjesni smo činjenice da igru za dijete možemo pronaći svugdje oko nas. Prema dr. Ayres, kombinacija uključenja u samostalno odabrane aktivnosti bogate taktilnim (dodir), proprioceptivnim (osjet položaja vlastitog tijela u prostoru) i vestibularnim (osjet kretanja) informacijama na način potreban specifičnom djetetu moge osigurati unaprjeđenje senzoričke integracije. Recimo park, dječje igralište može biti primjereno kao mjesto za nova iskustva. Neke od sprava mogu pružati jedan tip iskustava, dok druge kombinaciju iskustava (npr. tobogan može pružati vestibularna i proprioceptivna iskustva, ali i taktilna, njegova podloga je glatka i zatim završava recimo u pješčaniku koji je pruža taktilno iskustvo).

No, ponekad se desi da naš mozak ne zaprima, obrađuje, diskriminira, filtrira, određuje prioritete, koordinira, organizira i integrira sve senzorne ulaze, tada govorimo o disfunkcijama senzorne integracije, koje mogu utjecati na svakodnevno funkcioniranje. Radna terapeutkinja i neuroznanstvenica dr. A. Jean Ayres opisala je poremećaj senzorne integracije kao “prometni kaos ili gužvu” koji priječe određenim dijelovima mozga da na primjeren način zaprime i obrade senzorne informacije. Dr. Ayres je smatrala da taj “prometni kaos” (dezorganizirana integracija infomacija) može dovesti do neorganiziranog, neprilagođenog ponašanja (i poteškoa učenja).

Ako smatrate da vaše dijete ima problema sa obradom i korištenje senzoričkih informacija, ako ima problem senzoričke integracije ili senzoričkog procesuiranjaslobodno nam se javite na artisincludum@gmail.com za detaljnu evaluaciju.

Skip to content